ACOMA N°3 Février-Avril 1972

Nouvelle version du conte de Yé,

recueilli par Lafcadio Hearn

TOI FOI BEL KONTT

(C'est à partir de 1887 que Lafacadio Hearn séjourna aux Antilles et recueillit les contes qui furent traduits et publiés par lui, ou qui inspirèrent la matière des ouvrages qu'il consacra à ces pays.1 Sans doute ces contes furent-ils recensés dans la région nord de la Martinique (Saint-Pierre et alentour).

L'intérêt qu'ils présentent pour le chercheur est considérable: on peut confronter leurs thèmes et ceux des contes qui sont restés vivaces et qui sont aujourd'hui chantés dans les campagnes martiniquaises, permettant ainsi de dessiner des lignes d'évolution précieuses dans le désert «documental» qui caractérise notre histoire.

L'évolution de la langue créole peut ressortir aussi d'une analyse comparative du texte recréé par Hearn des modulations du créole actuel, quoiqu'il faille sans doute soupçonner ici, du fait de la non-fixation du créole écrit, un grand nombre d'à-peu-près tant chez le rapporteur d'antan que chez l'adaptateur aujourd'hui.

Ce n'est pourtant pas le résultat d'une recherche que nous consignons ici, en donnant cette version du conte de Yé. Simplement, nous avons «modernisé» le créole relevé par Hearn opération toute relative, peut-être même subjective, étant donné que chacun écrit le créole selon le système qu'il veut.

Du moins l'analyse de Roland Suvelor, qui fournit le prétexte de cette version, permet-elle de considérer ouverte l'étude sérieuse par les Antilles de ce secteur de notre savoir. ACOMA.)

CONTE DE YE

Ki moune a dan toutt peï-ya, ki pa konnett an vié nèg yo ka crié Yé.
I té ni toutt défo assou la tè: i té finyan - i té vorace agoulou pou mié di. I té ni an ratal yches; - Yo toutt té ka mô faim.
Dépi i té tou jinne gason, poul'bois té vouéyé malédition en lèï pou en zafè yo té ni ansanm.
Cé té an jou Yé té batt en pôv ti nèg, anni pou i té pran mangéi; épi apré ça, i té pann'li pa chivé a dan an branch'pié bois.
Pôv ti bougue-la crié telment fô, - ouill papa! ouill papa!
A fôce i crié, Poul'bois vini édéï. Toutt pendan poul'bois-a té ka fè pocession yo, yo té ka chanté: —
— «Baron-baron, tonton tolomba-lomba, Azon-zon-zon: ba li coté, kian kian-kian

Poul'bois cé bon bètt; — Yo pa ainmin ouè moune soufè — Yo dépann' pôv bougue là vit: Yo anni ronyin tout chivéï — ça fèï tombé assou quatt patt li kon an chatt bien content. A fôce i té konten, i dansé; — I jiss invité cé poul bois-a pour en grand ripa à la pleinn line.
Yé té là, Y ten' tout ça: Y telment vorace ki i décidé allé ripa -a — Y serré coye bien — épi avant minme cé pov poul'bois-a rivé épi pocession yo: —

- «Baron-baron, tonton-tolombé-lomba Azon-zon-zon : ba li coté, kian-kian-kian. Kuian-kuian-kuian.»

i té ja fouré toutt mangé-a en coye. Lè poul'bois rivé, cé bois selment ki té ka rété pou mangé: ça fè yo lévé môvé, pace fok di ki cé bett ta là paka rigolé coté mangé. Croupion yo lévé en lè foutt ! yo vouéyé toutt kalté malédition enléï;ça pôté agoulou-a malè —
Toutt cé poul'bois-a pati en colé ; magré ça, yo té ka maché tou doucement épi yo té ka chanté en toutt chimin an: —

— «Baron-baron, tonton tolombé lomba, Azon-zon-zon, ba li coté, kian-kian-kian.»

Dépi ça, temps za passé ; d'leau za coulé en ba pon — Yé za vini vié. Mé i pas corrigé pou ça ; i té pétett pli vorace encô. —
«Toutt manman ka di ki malédition vouéyé, toujou ka pousuive» - Cé ça ki rivé Yé.
An bon matin, Yé allé pouen le fré — Y té ka chèché en bon occasion pou metté tchek vive en ba den'ille — Tou préï, i ten' an bagaïe pété. Y vancé gadé : té ni là an gouo diabe qui té limin an gouo difé ; i té ka fè tchuite an chaille colimaçon pou mangé: — cé ça ki té ka pété kon ça.

Diab-là té vié, vié : i té assise assou en bi bois.
Yé gadéï bien: i ouè dé zié diab-là té coki. Diab-là té ka tchimbé en calbasse ki té plein farine, lan mori, épi en pil, en pil pimen. Ca aigri Yé ki té faim; i senti ki en dé ou troi coutt djiole i té ké valé tou ça. Vorace kon i té yé, i pa té pé tienn douvan féroce ta la.. i véyé vié diab-la; pou chaque môceau diab-la té ka mété en ba den'ille, Cété konsi Yé té ka pouen taye tou. — Vié diab-la, vicié kon pa ni, fè konsi ayen pa là. — I pa té fini mangé ki i soté assou lanmain Yé,épi crié-ï :

— Moin tchimbé'ou, agoulou, — Atchouellemen ou ta moin. i pa fè ni yonn ni dé, i soté assou zépole Yé, épi crié-ï:

— Min-nin moin caill'ou.

Toutt cé pôv yches-là oué papa yo rivé épi an gouo bagaye, assou dô-Yo coué ki cé té petett an sac pain ou an sac lédjimme. Dents yo toutt té za dérô : yo coumancé dansé... Lè Yé rivé bô yo, cé ti manmaille-là oué ça i té ka pôté vini ya... Yo toutt courri serré kô yo kon souri a dan trou — Pôv manman an metté dé lanmain en têtt.

Rivé an caille là, vié diab-là assise a tèya a dan en coin.
I pa brinnin pendan toutt jounin an anni lè pou mangé. Pa té ni monyin metté en ti zinne mangé en ba dent yo: toutt fanmille-là té étike —
Kan manman 'a té ka fè bon ti mangé pou yche li - pôv fenme ! — patates — fouillapain — vié diab-là té ka lévé, épi té ka crié:
— Manman mô ! — papa mô ! — toutt yche mô !
i té ka soufflé assou yo ; yo té ka tombé raid mô. — Aloss, diab-là té ka monté assou tab-là, té ka caca a dan toutt mangé a, té ka risoufflé assou yo toutt pendan ku i té ka crié:

— Toutt moune lévé.
Toutt moune té ka lévé.
Y té ka di yo: —

— Valé ça !

é toutt fanmille-là ki té ka mô faim té obligé valé zôdi diab-là.

Ca té ka diré dépi tchek jou. Pa malhè, fenme pa pé monté gouo mône. Ta Yé-a diye:
— Aille ouè Bon Dié pou mandéï conseil.

Yé pati, bonhè, bonhè — an bon matin au pipiri di jou.
I maché, i maché, i maché — lè i rivé en lè mône-lacroix, i crié bon-dié ki réponnd li : —

— Ca ou lé. Yé ?

Yé raconté Bon-dié toutt malhèï, aloss, bon-dié diye :

— Moin té za save ça, mé mon pôv Yé, moin a bô baou rimède pou ça, ou péké capab fèï... Fodré ou pa mangé ayen jiss tan ou rivé caille ou en ba mône-là.
(Voracité ou ké toujou venn'ou... Songé poul'bois...)— Lè fenme ou ké fè bon mangé pou yche-li, foc ou assez fô lè i ké midi pou di jiss kontt lè diab-là
lévé

— Tam ni pou tam ni bé !
aloss, diab-là ké tombé raid mô a tè ya.

Yé té promett Bon dié pa mangé en route. I di Bon-dié bonjou épi i pati; Toutt londjè la routt-là, i té ka anni fè ki répété ça Bon-dié té diye fè pou i pa té blié : — Tam ni pou tam ni bé ; tam ni pou tam ni bé.
Mé i té pou passé an lariviè ; et assou bô la riviè ya té ni plein pié gouyave ki té ka ri baye. Y fè tou ça i té pé pou tchimbé rède, mé malédition cé poul'boi-a té ka pousuive-li toujou. Pendan en ti momen, i blié coye; i mangé tan y té pé; — toutt rucoumandation Bon-dié sôti en tête-li; — épi apoué gouyave-la, i mangé encô prinne vett, zicaque, carata — toutt vié ti cochonnerie i cé pé trouvé ! — den'ye té glacé kan i rivé kaille-li; a penne si i té pé di fenme-li fè mangé-a.
Fenme kon yche té biennéré, yo té coué ki yo té ké délivré.
Mé diab-la lévé encô — dent Yé té telment glacé, ki i pa té pé fè ayen; aulié di:

- Tam ni pou tam ni bé.

i anni di :

- Anne toqué diab-là cagnan.
Ca pa fè piess éfè. — Diab-là fè kon i té ni l'habitid fè: i soufflé assou yo, chaviré yo tou mô - i mangé tout mangé-a, épi lè i fini caca a dan tout cé pla-a, épi di yo:

- Valé ça !

Yo té fôcé mangé toutt caca-a !

Fanmille-la té ka mô tou douboutt... Dé foi encô Yé monté mône-lacroix ; dé foi encô i dérangé Bon-dié ; é dé foi encô i mangé tropp conchonn'ri vett assou chimin'ye.

Pa bonhè pou pôv fenme-la, té ni pami yche-li an ti bolonme ki té pli malin ki an ratt — Yo té ka crié'ye «Ti Fonté» — i té ka bien pôté non'ye. Kan i oué manman'ye ka pléré, i di kon ça:

— Manman, voyé papa' encô en lott foi otti Bon dié, moin save ca pou man fè!

Manman-a té konnaitt bien fôce iche-li ; i té save ki yche-li té ni an rise en ba parole-li. — Y voyé mari'ye an dènié foi oti Bon-dié.
Yé té ka pôté hérèsement, jou kon lan nuitt, fouett kon chaud, an gran rade yo ka crié lavalasse. Ca té ni dé gran poche. ­—
Kan ti-Fonté oué papa'ye ka chèché pati, i rentré «floup» a dan poche lavalasse-la, epi kan Yé rivé encô assou mône la- croix, ti manmaille-là metté zoreille-li dérô pou bien tenn touça Bon-dié té ka di.
Bon-dié viré crié foi tala ençô dèyè Yé. Mé kon i té bon, i viré répété encô an foi:

- Tam ni pou tam ni bé !

Ca pa té facil pou toutt moune ; Ti-Fonté té profité vitt; i filé bien ti langue-li : i té ka songé manman'ye épi cé pôv ti fouè'ye-la ki té ka mô faim. — papa'ye décenn kon d'habitide; i bourré coye foui vett encô Kan i tiré palto'ye dan caille-la, Ti-Fonté sauté a tè «Flap» — i couri coté manman'ye: —

— Paré bon bagaille, manman, toutt té ta nou jodi-ya !
Bon-dié palé, mé cé pa pou ayen !

aloss, manman-a fè an bel, bel calalou-crabe, épi an gouo tonton-banane, épi an ma tété-cirique, dé ou toi calbasse couscaye, yonn' ou dé régime-figue; enfin, i té fè an gouan ripa épi an chopine tafia pou fété ça kon yo ka di.
Diab-la ki té sir di zafèï kon toujou ka vini lévé lè yo paré pou mangé ; mé Ti-Fonté lévé en minme tan épi i crié épi toutt fôce li:

— Tam ni pou tam ni bé !

Diab-la poussé an cri ! an cri yo doué tett tenn'jiss en fon lenfè é pi i tombé raid mô; Yé, kon an gouan sott té di pendan tenhen:

— Anne toqué diab-la cagnan !

Yé pa té fè gouan chose; fenme-li té envi vouyé'ye dômi aulié baille mangé toutt bon bagaille ta la; — mé femme-la té on bon fenme, é i kitté Yé mangé épi yche-li; yo rété là rempli boudin yo jik tan jou lévé landimain-matin.

Mé diab-la té ka coumencé senti; i té ja tou gonflé; i té vini si gouo ki pèsonne pa té pé rimin'ye. — Cé zenfan-a té mangé, yo té plein fôce; Yé marré an gouo côde a dan pié diab-la ; épi yo ralé, yo ralé diab-la dérô — yo ralé, yo ralé, yo ralé — enfin, yo ralé 'ye kon an chien mô jiss a dan razié,épi yo quitté'ye là. — Cé pov moune-la té débarassé — anh !

Tcheck jou apré, vié finyan-an pati souè-dian la chasse zibié. Y té ni en lô fléche pou ça. L'idée diab-la vini'ye — i té lé ouè a ki poin i, té yé — Yé allé ouè:

Fouinq! i senti an gouo lodè ! boudin diab-la té monté rô, kon lanmontane-pelée minme; — i té toutt coulé: i té blé,épi jaune, épi vète tou pré pété.
Yé, kon an fouti sott, vouéyé an fléche en lè ki allé planté coye jiss a dan lombrik diab-la. Mé kon i pa té lé pède fleche li ya, i monté tiré'ye en boudin diab-la -épi kon an gouan couyon, i métté flèche-la en ba nin'ye pou i senti ça - pou bien konnaitt lodè diab-la.
Ca i fè-a manmaille !
Nin'ye vini gouo kon an pott-raffiné.
Mi Yé pa sa mâché a fôce nin'ye ka pésé. I allé ouè Bon-dié encô an foi - Bon-dié di'ye:

- Ouè mon pôv, ou ké vive épi mô couyon passé pèsonn! Mé moin lé dépri' ou encô en foi.
Dimain-matin, couté bien - avan jou lévé, ou ké pouen an gouan fouett; ou ké batt bois pou join'n' toutt zibié ka pôté plime jiss assou ouôche Lacaravelle. Là ou ké di yo kon ça, ki moin Bon-dié,
moin lé ki yo toutt pouen en bain en lanmè-ya. Mé avan, fock yo raché plime-yo épi bec-yo épi déposé yo bô lanmè-a. Pendan yo ké ka bain'yin ou ké pé choisi an nin pami cé bec-la.

Yé, pôv Yé, pa pède tan: i fè tou suitt ça Bon-dié té di'ye fè — Pendant toutt cé zibié-a té an d'lô, y pouen an nin an lo-a, épi i ladjé pott-raffiné'ye-la an place-li.
Mé nin ta-la, cé té nin an pôv coulivicou ki té tombé en ba lanmain Yé.
Cé pou ça ki dépi jou ta la, Coulivicou toujou rontt coye.
 

1) Trois fois Bel Conte, traduction et présentation de Serge DENIS, Editions du Mercure de France (1939).

Les autres ouvrages de Hearn sont également publiés au Mercure : Esquisses martiniquaises, Youma, Conte des Tropiques, etc., ansi que les ouvrages de la période «japonaise».